Darko Bavoljak je svestran, akademski obrazovan fotograf i snimatelj koji fotografiju shvaća, prvenstveno, kao profesiju i zato nema žanra u kojem se nije ogledao. Zbog te profesionalne komponente gdjekad je teško odgovoriti koje je polje rada njemu najbliže i teško ocijeniti u kojoj je domeni naročito uspješan. Možda nam upravo ciklus fotografija snimljenih na hrvatskome ratištu, naših devedesetih, pomogne da nađemo odgovor. A on glasi: nije žanr, nije vrsta fotografije područje njegova autorskog govora, nego je to osjećaj za mjesto fotografa, nego je to diskretna mjera autorske subjektivnosti koja se najlakše otkriva u prigušenom suosjećanju za ljude – motive, u prigušenoj pomalo humornoj, humanoj distanci spram predmeta ili objekta-motiva, koji se gdjekad (kao u ciklusu Budućnost) zatvaraju u gotovo konceptualne serije, s neodoljivim tragi-grotesknim konotacijama. Tu je, možda, Bavoljak i najizvorniji: slike rata koji se reflektira u natpisima, („cimerima“) jedne male, provincijalno - pretenciozne firme kao što je (bila) pakračko-lipička Budućnost. Snimajući samo rukopis rata (metaka, bombi, vatre, šrapnela) na tome logotipu, ne umiješavši nigdje u te prizore ljudski lik, Bavoljak nam je, slijedom svoje dokumentarne fotografije uspio pokazati da je budućnost već prošla. Gorka teza ponuđena s mnogo uzdržljivosti, jedno je od najljepših svjedočanstava domovinskog rata, lišeno patetike, izazivanja ganuća, provociranja i zloupotrebe emocija čega nisu bili oslobođeni brojni snimci mnogih ratnih snimatelja.
Igor Zidić
Crno bijele fotografije. Srebro/želatina
Fotoaparat Olympus OM 1n, OM 2n, OM 3, OM 4
Vlasništvo: Autor
