Zaustavljeni prostor
Gotovo stotinu godina prije javno priznatog izuma fotografije, jedan je engleski vizionar po imenu Thomas Wedgwood, eksperimentirao želeći kemijskim procesom zabilježiti i zaustaviti sliku stvarnosti u nadi da će na taj način moći kopirati i sačuvati djela slikara koje je za svoga života tako svesrdno pomagao. Premazujući bijelu štavljenu kožu srebrnim nitratom uspio je dobiti podlogu dovoljno osjetljivu da stvori pogodan medij za otisak stvarnosti. A što je Wedgwood prvo otisnuo? Po opisu njegova prijatelja kemičara Humphry Davy-a to je bio botanički materijal, lišće i cvjetovi, prvi motivi koji su se pojavili u toj čudnovatoj optičko kemijskoj reakciji.
I danas možemo zamisliti razočaranje na licu tog protofotografa kada su se pred njegovim očima počeli pojavljivati prvo neoštro, a onda sve oštrije, predivni plavičasti mozaici poput živog herbarija, a potom počeli nestajati zamućeno u neoštrini i dubini crnila. Trenutak je po tko zna koji put prevladao nad vječnošću. Pa ipak i taj trenutak u kome se jedan list ili cvijet otkriva u ljepoti boje okupane spektrom svjetlosnih zraka, ostavlja dojam na promatrača dovoljno snažno da ga poželi zabilježiti i sabiti na dvodimenzionalnu plohu. Danas, u svijetu digitalne fotografije kada je sve tako savršeno i dorađeno, kod autora Darka Bavoljaka, javlja se želja da taj proces kemijske prolaznosti, pojam vremena ostvari u digitalnom mediju. Priroda je naravno inspiracija koja nas privlači i poziva da zabilježimo to vrijeme. Uzgibanost cvjeta, treperenje lišća, probijanje svjetlosti kroz nizove rascvjetanih trava ili jednostavno ocrtavanje sunca na oblom izdanku opuncije. To su motivi koji nas vraćaju u povijest fotografskih eksperimenata, ali to su i intimni Palmižanski motivi. Zato su i pisani tako osobno, bez kićenosti i pretenzije da se nekom svide. Ovako je mogao doživjeti otok samo onaj koji ga je nekoliko puta promislio, pa tek onda uzeo aparat u svoje ruke, a iz repertoara koji mu je priroda ponudila izabrao samo oblike koji su mu dozvolili da onaj nedohvatljivi osjećaj jednostavnosti dovede do apstrakcije. I neke su fotografije, po mom mišljenju one najuspjelije, potpune apstrakcije. Fotografija u kojoj plavičasto siva agava sa žutim rubom pokrenuta dugom ekspozicijom prelazi u monolitni svjetlosni objekt, snažna poput sličnih djela ostvarenih slikarskom tehnikom. Ili meni osobno najdraža fotografija pokrenute opuncije koja se okupala u žutom kontra licht-u, pa se pretvorila u neku vrstu revolucionarnog spomenika prirodi. Tu su naravno i pomaci optike kojima Bavoljak vješto kontrolira poziciju svjetla i sjene. No pomaci se ne događaju samo u koordinatama X i Y, već se u većini fotografija potencira i Z koordinata koja određuje dubinu slike. Tako nas autor uvlači u intimni prostor slike u njegov prirodni ambijent u kojem biljke Palmižane egzistiraju kao stvarne činjenice a ne kao neka snovida stvorenja. Tamo pak gdje ne nalazimo stvarne obrise čitanja nekog oblika, sve se pretvara u harmoničnu kompoziciju poput tapiserije satkane od svjetlosnih traka.
Bavoljak nam pokazuje da iza prirodne stvarnosti, iza realiteta stoji optička varka koja nas privlači onako kako pčelu privlači spektar boja. No mi smo sretnici, jer za razliku od Wedgwood-ovog trenutnog udivljenja ljepotom biljaka koje su potom nestale u neuspjelom eksperimentu, ove Palmižanske stvarne su kao nektar koji je sladak, kojeg volimo i kojeg pijemo ne pitajući se od čega je stvoren. To je ležernost likovnog izraza koji se izvrsno uskladio sa prirodnim motivom.
Kornelija Benyovsky Šoštarić
23 fotografije u boji. Tintni ispis.
Fotoaparat Canon EOS 1 DS Mark III
Vlasništvo: Kolekcija Dagmar Meneghello
